Palijativna skrb
Službena definicija palijative prema WHO:
Palijativna skrb je pristup koji poboljšava kvalitetu života pacijenta i njihovih obitelji suočenih s problemima povezanim sa smrtonosnom bolešću, kroz prevenciju i olakšanje patnje putem ranog prepoznavanja, te besprijekorne procjene i suzbijanja boli i drugih problema, fizičkih, psihosocijalnih i duhovnih.
Palijativna skrb:
- pruža olakšanje od boli i drugih teških simptoma uzrokovanih osnovnom bolesti (kašalj, nesanica, umor, gubitak apetita, umor);
- afirmira život i prihvaća umiranje kao normalni proces;
- ne ubrzava, ali ni ne odgađa smrt;
- individualno pristupa svakom bolesniku;
- objedinjuje psihološke, duhovne i socijalne probleme pacijenata i obitelji;
- nudi sustav podrške koji pomaže bolesnicima da žive što je aktivnije moguće do smrti;
- nudi sustav podrške obitelji kako bi lakše podnijela bolest svoga člana;
- nudi sustav podrške u procesu žalovanja;
- koristi timski pristup rješavanju potreba bolesnika i njihovih obitelji, uključujući i savjetovanje o zlostavljanju, ako je to naznačeno;
- poboljšava kvalitetu života i pozitivno utječe na tijek bolesti;
- primjenjuje se od dobivanja dijagnoze neizlječive bolesti ili što je ranije moguće u tijeku bolesti, u kombinaciji s postupcima kurativne medicine.
Palijativna skrb brine o tjelesnim, psihološkim, društvenim, duhovnim i egzistencijalnim potrebama bolesnika i obitelji. Potvrđuje život, a na smrt gleda kao na prirodni proces. Smrt ne ubrzava, niti je odgađa. Nastoji očuvati najbolju moguću kvalitetu života sve do smrti.
Tko pruža palijativnu skrb?
Palijativnu skrb pruža educirani multidisciplinarni tim zdravstvenih djelatnika (liječnik, medicinska sestra, fizioterapeut, psiholog, stomatolog, ljekarnik) i nezdravstvenih djelatnika (socijalni radnik, duhovnik, njegovatelj). U palijativnoj skrbi izrazito je važna uloga educiranih volontera, koji kontinuirano pružaju podršku palijativnom bolesniku i obitelji.
Tko može dobiti palijativnu skrb?
- Djeca i odrasle osobe koje imaju prirođenu bolest – neizlječivu bolest i stanja koja dovode do ovisnosti o terapijama, koje ih održavaju na životu.
- Osobe bilo koje dobi koje imaju akutnu i po život opasnu bolest (teške ozljede, leukemija, moždani udar) kada je izlječenje, ako do njega dođe, vrlo dugotrajan i zahtjevan proces s brojnim problemima.
- Osobe koje imaju progresivnu kroničnu bolest (tumori, kronično zatajenje bubrega, zatajenje jetre, uznapredovale srčane i plućne bolesti, neurodegenerativne bolesti i demencije).
- Osobe koje imaju kronične i za život ograničavajuće povrede uslijed nesreća ili drugih oblika teških ozljeda.
- Terminalno oboljeli bolesnici (npr. osobe s demencijom, osobe u posljednjoj fazi tumorskih bolesti ili teškog invaliditeta), koji se vjerojatno neće oporaviti niti stabilizirati, a intenzivna palijativna skrb je neophodna do kraja života.